free black porn

Dobud:Ovo će tek postati velika momčad

  • PDF

dobud_repka

  Upravo je sada, u kolovozu će navršiti 26, na ulasku u igrački najzrelije životno razdoblje. Ako je do prije 3-4 godine možda i bilo dvojbi o njemu i njegovoj karijeri, budući da je pomalo medijski bila stvarana slika o tobože problematičnom dečku koji voli  “zaružiti” ili je naprasita karaktera, sve je takve objede on sam odagnao, prebrisao u posljednje dvije godine.


U dva ljeta silovitog igračkog napretka ne samo da je stekao status reprezentativca, već je postao neizostavni član udarne sedmorke Barakuda. U tom istom razdoblju postao je i kapetan Juga. U vaterpolskom svijetu biti kapetanom takve momčadi isto je kao i u nogometu steći kapetanski status Barcelone ili Manchester Uniteda. Granice? Zasad samo nebo. Da, nebo i voda.

- Najbitnija stavka koja je mene odredila jest što sam ponikao u velikom klubu. Upravo to, u velikom klubu.

To su riječi Nikše Dobuda, jer o njemu je riječ.

- Olakotna okolnost za sve ovo što danas jesam ili što sam postigao odnosno još bolje, na kakvom sam putu jest činjenica da sam uvijek bio okružen velikim suigračima.

Koji su...

- Mile Smodlaka u klubu te Igor Hinić u reprezentaciji. Nikako ne smijem izostaviti niti Franu Vićana, pa Ognjena Kržića i cijelu onu staru gardu Juga koja je igrala dok smo mi klinci tek počinjali grabiti svoje prve minute u seniorskoj, prvoj momčadi. Nemjeriva je njihova momčad u tom prijelaznom razdoblju ulaska u seniore, što je inače najosjetljivije razdoblje u sportskoj karijeri. Taj prijelaz iz juniora u seniore. Tu se mnogi izgube.

Iz ovog se odgovora donekle lakše mogu onda pojmiti i njegove riječi izrečene malo prije EP u Zagrebu kada je na spomen ovog novinara da je već tada postao prvi hrvatski centar, to u startu odlučno odbio.

- Dajte, bilo bi glupo od svakog tvrditi da je uz Hinića netko drugi najbolji ili prvi centar u momčadi.

Dobro odgojen dečko. Sjajan njegov odgovor, pun poštovanja prema starijem i iskusnijem kolegi na istom mjestu, ali realno, Dobud doista jest već 2010. sigurno, a možda i 2009. postao prvi centar Barakuda. Uostalom, jedne mađarske ljetne noći, na povratku s FINA kupa u rumunjskoj Oradei, izbornik Rudić, koji je poslovično oprezan s komplimentima, nije mogao ne reći, nije mogao a da mu se ne otme preko usana.

- Dobud je stvarno, ali stvarno odigrao začuđujuće, sjajno.

Time je sve rečeno. Sada kada Hine više nema u reprezentaciji, nema ni Nikši više bijega od uloge centra broj 1. Sada je već i njegova retorika malčice drukčija.

- Dobro, bilo je na neki način logično da posljednju godinu-dvije ja malo više potegnem. Samo, obojica i Mile i Hina dali su neprocjenjiv doprinos cijelom hrvatskom vaterpolu. Sada ja preuzimam njihovu ulogu. Spreman sam i pokušat ću dati barem dio onog što su oni dali, jer ponoviti njihovo djelo čini mi se nemogućim. Bio bih jako zadovoljan kada bih ih ponovio, dostigao.

Kada bismo raspravljali o snazi ili o jakim stranama Barakuda našli bi smo se u malom, slatkom problemu. Igra Barakuda danas ne ovisi samo o centrima, niti o vrataru, niti o desnoj ili lijevoj strani. Svuda smo baš sjajno pokriveni.

- Ja ću reći koja je naša najjača strana. To što smo klapa. Evo i sada dok razgovaramo (subota navečer, slobodan dan, večer prije puta za Firencu) mi smo skupa. Nismo se razbježali svatko za svojim afinitetima. Ne, skupa smo na večeri. Ima nas iz svih klubova, iz Juga, Mladosti, Primorja, Recca, Vasasa, nema veze. Mladi i oni malo stariji, svi jaki i svi skupa. E, to je snaga ove momčadi. Upravo iz tog zajedništva se onda u nekim ključnim trenucima u bazenu rađa neki novi ludi potez, dodatno zajedništvo.

Onda su uslijedile nove rečenice, posebice jedna koja nam je zaparala uši.

- Svi smo naviknuti krvavo i naporno raditi. Glupo je uopće razmišljati da bez treninga nešto možeš postići ili da smo ovo postigli samo talentom. Veliki rad na treningu i uz trening. Stalno radimo, imamo želju, volju i htijenje za to.

Sad slijedi “ona” rečenica.

- Sve su to odlike velike momčadi koja to tek treba postati.

Tek treba postati? Možete li to malo pojasniti? Vi ste ipak prvak Europe, doprvak svijeta, prije 4 godine i prvak svijeta. To nisu “velike momčadi”?

- Melbourne i svjetsko zlato bili su prije 4 godine. Mi smo ipak nova, mlađa generacija, ne svi, ali dio da. U redu, osvojili smo EP, ali samo konstanta, konstanta osvajanja medalja i ostanka u vrhu čini neku momčad velikom. I dakako, olimpijska medalja. To je ono što nedostaje, a to je najviše i najveće dostignuće.

Nikša Dobud. Sjećamo ga se 2006, pa 2007. I sada, 2010. odnosno 2011. Ogromna razlika, silan napredak. Drugi Dobud. Odnosno, Dobud I. - prvi hrvatski centar.

Pogled u tjedan ispred nas. U Firenci lovite novu medalju na završnom turniru Svjetske lige, u natjecanju za koje se Hrvatska i Srbija nameću kao favoriti za zlato koje, pak, izravno vodi na OI u London 2012.

- Nemamo pravo gledati prema finalu već sada ili umisliti kako smo jaki. Budemo li ćemo razmišljali kako smo dobri, sutra ćemo izgubiti. Tako to ide. Ne živi se od onoga što je bilo. Čim nam dođe jedan, samo jedan poraz - ne daj, Bože, u četvrtfinalu - koji te gura dolje, odmah se sve zaboravlja, nitko se neće osvrtati kako smo pobjeđivali. Odmah kreće pljuvačina. Znamo mi to i svjesni smo toga.

Ipak, ponudio je na koncu i koju o Firenci.

- Zlato tamo bi nam olakšalo dušu uoči Svjetskog prvenstva u Šangaju. Prvo nam slijede Australci, koji su nama tradicionalno nezgodni, onda još i Crna Gora. Željni smo, motivirani, nismo još na onoj razini na kojoj bismo trebali biti u Šangaju, ali nisu ni drugi.

 

Autor:D.Bauer

Izvor:Sportske novosti

HEP_logo-
PBZ bnet_ uniline.novi turbo vvvvvvvv

 

 

 

Croz_n logo_optical_express_1450x300nnn otp_leasing Ledo_logo