free hd porn

Hinić:Otišao je Div! Naš vodeni, svjetski vaterpolski, Div s Kvarnera

  • PDF

Hina_rep

 

Puno desetljeće i pol, na bazenima diljem Europe i svijeta, od Atlante preko Rio de Janeira, Barcelone, New Yorka, Rima, Montreala, Beča, Budimpešte, Kranja, Oradee, Seville, Melbournea, Zagreba slušali smo, istinski s ponosom, službenog spikera na predstavljanju hrvatske vaterpolske reprezentacije

 

- Number eleven, Igor Hinic!

I gromoglasan pljesak. Aplauz punog povjerenja nas, hrvatskih navijača i novinara, ali i pljesak uvažavanja i strahopoštovanja suparnika. Nažalost, nikad više. Igor Hinić je okončao reprezentativnu karijeru! Jučer ujutro smo razgovarali s izbornikom Rudićem. U pozadini šum vode na bazenu. Bio je u Gružu na treningu Barakuda. U biti, zanimalo nas je koga vodi u srijedu u Pescaru na trening, znamo da mu se danas pridružuju reprezentativci iz Mladosti.

- Da, dolaze svi. Svi osim u biti… Hinića. On je odustao. Završio je reprezentativnu karijeru.

Malo nas je teže ostaviti bez teksta, ali tog trenutka jesmo. Sekunda-dvije tišine, nevjerice. Prepoznao je to i izbornik pa stao pojašnjavati kako i zašto. I je, može se za shvatiti, razumjeti. Uostalom, Hina je jedan od naših vaterpolskih 'seniora', iza njega je 36 ljeta, ali opet… Barakude bez Hinića. Tu smo rečenicu kanili napisati za godinu i koji mjesec tek. Nakon Igara u Londonu. Nismo bili spremni sad, u ljeto 2011. Odmah poziv Hiniću.

- Nije bilo preko noći. Razmišljao sam već neko vrijeme – zapoćet će Hina i onda tipično za njega nastaviti.

- Ali daj, nemojte sad od toga napraviti neku veliku priču! Umoran sam, sad će me onda svi znati, a ono… ne da mi se od toga stvarati… Samo nemoj veliku priču.

Da, ali to je velika priča. Zato jer se radi o velikom igraču. Pri tom ne mislimo na njegovih 202 cm što ga činijednim od najviših među Barakudama. To je jedini, do jučer još reprezentativac, iz sastava koji je na Igrama u Atlanti osvojio srebro. Uz također Riječanina Damira Glavana jedini još uvijek aktivni od 13-ice s tih Igara. On je jedini igrač koji je sudjelovao u osvajanju svih medalja hrvatske vaterpolske reprezentacije.

- Dobro, pa nije baš tako. Je, dobri zvući, ali nije baš istina.

Kako sad nije istina? Gdje smo fulali?

- Pa ono, bilo je i nekih medalja s Mediteranskih igara recimo kada nisam igrao.

Kakav lik. Skroman, a to nije floskula, već doista skroman do krajnjih granica. Je, osvajala su se dva srebra na MI. Godine 1993. u Francuskoj kada je Hinić imao 18 i nije bio u repki, te 1997. u Bariju gdje ga nije bilo, ali… Ne želeći omalovažavati Mediteranske igre, mislili smo na medalje Barakuda na OI, SP, EP, FINA kupu i Svjetskoj ligi. Tu je on svuda 'upleten'. Sve hrvatske medalje osvojene su s njim na dva metra. Vratimo se oproštaju od reprezentacije. Kada ste 'prelomili', donijeli odluku?

- U petak navečer u Rimu. Nakon što smo izgubili (Mladost) polufinale Final Foura od Partizana. Tog trenutka, kada sam pomislio kako se sada moram u utorak pojaviti na treningu reprezentacije… Ne, ne, jdnostavno ne ide, nisam se vidio. I ne vidim se.

Dakle, Via Aurelia. To je točna i prostorna lokacija Hinićeve odluke. Za one koji bolje poznaju Rim i okolicu, riječ je o predgrađu Vječnog grada, bliže uzletištu Leonardo da Vinci nego gradu. Ondje je, u hotelu, u miru sobe Hina presudio, prelomio u sebi.

- Jako teška odluka. Nije donesena preko noći. Razmišljao sam već neko vrijeme. Jadranska liga je bila iscrpljujuća, silno. Za mene osobito. I godine svoje čine uostalom. Kako bi uopće igrao vaterpolo, a to još želim, treba mi odmor. Ovakav kakav sam sada ne bi u reprezentaciji dao ono što se od mene očekuje, traži i što se mora dati na reprezentativnoj razini. A to onda ne bi bilo pošteno s moje strane da se svejedno takav pojavim u reprezentaciji. Istina, bila je ideja 'izgurati' još do Olimpijskih igra u Londonu. To je bio motiv, ali jednostavno… treba mi odmora. Iscrpljen sam, iscijeđen.

Vrlo pošteno i korektno razmišljanje, ako nam je dopušteno komentiranje. Tim prije što bi se silno teško svaki trener, izbornik samostalno odrekao usluga ovakvog igrača, s ovakvom poviješću. Centra s takvim ugledom, prestižom i kod suparnika i kod sudaca. Donekle je i olakšao, ako se to može tako napisati izborniku Rudiću.

- Reprezentacija nam je jaka i dalje. I osta će taka i ubuduće. Glavne uloge su sada na dečkima od 24 do 26 godina. Pucaju od snage. Imate Dobuda, Jokovića, pa Sukna, Muslima. Uz to, ako je o centrima riječ, Ivan Krapić i Fran Paškvalin iz Primorja imaju iza sebe sjajnu sezonu, sjano su napredovali. I jasno, tu je Niks koji će sada malo više 'potegnuti'.

Niks je za pojašnjavanje, kapetan Juga CO, Nikša Dobud koji je ulogu prvog centra Barakuda zapravo preuzeo lagano već 2009. na SP u Rimu, a u potpunosti prošle godine. Ima tu i još nešto što valja naglasiti, u pojašnjenju Hinićeve odluke. Div s Kvarnera nije minulih desetljeće i pol bio 'samo' naš prvi centar. On je za Hrvatsku, uz dužno poštovanje svih ostalih, 'popio' najteže udarce, najveće batine od sviju Barakuda. To je jednostavno u vaterpolu tako. Na centrima suparnički braniči, gromade od 2 metra i 110-120 kila samih mišića, imaju samo jednu misiju – centra koga čuvaju 'upoznati' s dnom bazena. Hinić je uz Smodlaku, najdugovječniji naš centarski tandem, najizranjavaniji reprezentativac. Sve to ostavlja traga. U Ateni, dan uoči početka OI na treningu sa Španjolcima mu je slomljen bubnjić. Nakon nekoliko dana, na svoje je inzistiranje, suprotno liječničkoj preporuci želio u vodu, u bazen, za Hrvatsku! I igrao je. Mnogi bi se na njegovom mjestu s opravdanjem sjeli na tribine, ne i on. Ove, tek završene klupske sezone, ono što se primjerice niti ne zna, u polufinalu domaćeg prvenstva protiv Primorja EB je igrao s po jednim slomljenim prstom na obje ruke!?! I opet je igra jer je želio. Nešto ranije je imao i natučena rebra. Sve to ostavlja traga.

- Najemotivniji trenutak? Hu, bilo je dosta toga. Od 1995. kada sam prvi put zaigrao za repku. Za EP u Beču me pozvao pokojni Silić. Bio sam među 15 igrača, treći centar. Ispred su bili Vrbičić i Bjelofastov. Godinu poslije sam već bio s Vrbičićem u 13 za Igre u Atlanti. Olimpijski finale je nešto posebno, ali moram priznati kako se i sad naježim kada se sjetim prošlogodišnjeg EP u Zagrebu. Onih navijača, tribina, utakmica, našeg zlata…

Trener?

- Svaki ostavlja neki svoj pečat. Uvijek velim kako je najbolji trener onaj koji jasno ima najviše medalja, a ja sam s Rudićem osvojio najviše, i najveće uspjehe. Svjetski i europski prvak. Opet, ne mogu zaboraviti Roju s kojima sam počeo, a koji je bio i izbornik baš kao jasno i moj prvi izbornik Silić, pa poslije njega Neven Kovačević, Veselin Đuho. Klub je posebna priča jer reprezentacija je ipak uvijek ogledalo rada u klubovima. Onda ne mogu zaobići ni Zorana Mustura.

Nije spomenuo jučer, ali svakako na Igorovu karijeru su značajnog učinka imali i oni prvi treneri. O njima se tako malo govori u životopisima sportaša, a tako su silno značajni. U Hihinićevom slučaju Ivo Rendić i Zlatko Bibanović.

- Ali daj molim te, nemoj samo da bude neka velika priča – opet će Hina.

OK. Neće. Objavit ćemo samo crticu. Početak je lipnja, početak ljeta 2011. Nakon 15 godina prvo reprezentativno ljeto bez Hine. Bit će, malo je reći čudno. Bit će jako čudno. Otišao je jedan od naših vaterpolskih Senatora. Zamjenik kapetana Barača. Sami, nemoj nas sad još i ti šokirati. Ovo je sasvim dovoljnoza jedno ljeto. Ljeto bez Hinića. Bez jednog od najboljih hrvatskih, ali i svjetskih vaterpolskih centara svih vremena. Nedvojbeno. Odluka obznanjena u Zagrebu, ali donesena u Rimu,u petak 3. lipnja 2011. I odmah se vraćamo u Rim, u subotu, 1. kolovoza 2009. Svjetsko prvenstvo, tekma za broncu s Amerikancima. Zadnja je minuta, naš napad, vodimo 7:6, ali ako ne damo gol oni imaju pun napad. Ispred gola SAD se pjeni kao kada pirane napadaju. Ništa se ne vidi. Svi su ispod vode izuzev lopte. I onda izranja jedna ruka i praaas! Gajba, gooool, 27 sekundi do kraja. To je bio Igor Hinić!

Za svih 15 godina, za svih 15 ljeta s najdražom momčadi, za svih 15 ljeta za pamćenje s Barakudama samo tri riječi – Hina, hvala ti!

----------------------------------------------

Potpisao sam za Mladost

Prije negoli će 'zapaliti' na zasluženi odmor u Osor na Cresu, Igor Hinić je obavio još samu jednu 'formalnost'

- Evo me ispred javnog bilježnika s ugovorom.

Hajde dobro. Nego, što piše koja je druga strana u ugovoru?

- Haha, Mladost. Ostajem u Mladosti, sve dogovoreno i potpisano.

Žapci su dakle od jučer i službeno potpisali novu ugovornu obvezu sa svojim kapetanom.

RATKO RUDIĆ Izbornik Barakuda nakon odlaska Igora Hinića

Pokušao sam ga nagovoriti

Za izbornika Barakuda odluka Igora Hinića o kraju reprezentativne karijere očito nije bila preveliki šok. Iz jednostavnog razloga što mu je takvo što dao za naslutiti i ranije.

- On mi je pred odlazak iz Rima rekao kako se jednostavno ne osjeća više psiho-fizički spremnim za nastupe u reprezentaciji. I je, bilo je i prijašnjih mjeseci nekih naznaka u tom smjeru jer smo o tomu razgovarali. Pokušao sam ga odgovoriti jer sam ipak očekivao da će ostati, izdržati do OI u Londonu. Naime, ova sezona je nama vrlo bitna. Imamo Svjetsko prvenstvo, šest mjeseci kasnije i Europsko. No, što je tu je. Nedostajat će, ali činjenica je i da imamo i dalje jaku konkurenciju na centrima u Dobudu, Krapiću i Paškvalinu – iz Dubrovnika će jučer izbornik Ratko Rudić.

Rekorder – igrač s najviše nastupa za hrvatsku vaterpolsku reprezentaciju - 353

Obitelj – blažen među ženama, njih čak tri. Supruga i dvije kćerkice, Gaia (7) i Anja (5) – „Obje već odavno plivaju, a ja bih volio da odu na odbojku, to je za žene sjajan sport.“

Rukomet – do 14. godine je uz vaterpolo trenirao i igrao za Rukometni klub Pećine iz Rijeke

Broj 11 na kapici – dobio je slučajno, 1990. u Primorju jer jedino bilo slobodno, ali od tada je u svakoj sredini samo ta brjka bila njegova

Ribolov – strastveni i vrstan ribolovac (mreža, udica, a prije je znao zaroniti i s puškom, ali nikad s bocom), a ponajveći ulovi su mu ugor od 13 kg i zubatac od 7 kg – „Žena mi ne voli kada idem roniti zato što uvijek idem sam“

Lov – strast s kojim ga je dodatno 'zarazio' trener Ozren Bonačić. Nedavno u Zagrebu položio lovački ispit – „Ne ubijam životinje iz hira, strasti, to je više uživanje u prirodi“

Pas – kućni ljubimac s kojim zna često u Maksimir – „Tamo pronađe tartufe. Istina, u Maksimiru ima tartufa, istina nisu to oni visokocijenjeni kao u Istri, ali ih ima“

Osor – u ovom mjestašcu na Cresu ima vikendicu i dvije drvene barke, 'pasare' od 4 i 6 metara

Autor:Dean Bauer

Izvor:Sportske novosti

HEP_logo-
PBZ bnet_ uniline.novi turbo vvvvvvvv

 

 

 

Croz_n logo_optical_express_1450x300nnn otp_leasing Ledo_logo