xxx lesbian porn

Samir Barać

  • Igrač
  • Statistic
  • Utakmice
  • Slika
  • Golovi
Samir Barać
Full Name: Samir Barać
Croatia  Croatia
Datum rođenja :02.11.1973
Mjesto rođenja :Rijeka
Težina :94
Visina :188
Position :Igrač

Datum rođenja: 2. XI. 1973.

Mjesto rođenja: Rijeka

Zanimanje: strojarski tehničar

Vaterpolom se počeo baviti 1983.

Reprezentativna karijera: Za reprezentaciju Hrvatske odigrao 230 utakmica (1995 – 2009)

Osvojene medalje:

– zlato na SP u Melbourneu 2007;

– srebro na EP u Firenci 1999.

– srebro na EP u Kranju 2003;

– srebro na MI u Bariju 1997.

Klupska karijera:

Primorje (Rijeka) 1983–97;

Slobodna Dalmacija (Split)1997–2000;

Mladost (Zagreb) 2000–01;

Brescia 2001–07;

Primorje (od 2007)

Osvojeni trofeji:

– Liga europskih prvaka sa Splitskom bankom 1998/99;

– Prvenstvo Hrvatske sa Slobodnom Dalmacijom 1997/98;.

– Prvenstvo Italije s Bresciom 2002/03.

– Kup Hrvatske s Primorjem 1996;

– Kup Hrvatske sa Slobodnom Dalmacijom 1999/2000;

– Kup LEN s Mladosti 2000/01;

– Kup LEN s Bresciom 2002, 2003. i 2005.

 

Sinonim za golgetera, rasni strijelac, koji to za sebe neće priznati; »Đogaš je pravi golgeter«, kaže. Možda zato što je on ujedno i razigravač, igrač koji zabija i »pakira«, nešto kao Bošković, ili Mađar Kasas, Srbin Vujasinović... Uglavnom, gdje Samir dođe, tu je žetva trofeja.

Počeo je u Primorju sa 8 godina s plivanjem, na preporuku ortopeda zbog lošeg držanja; nakon dvije godine napravio je ljetnu stanku i ispao iz klupskih kombinacija, pa se prebacio u vaterpolo. »Ionako nisam bio plovan, sve što sam napravio napravio sam treninzima, ne i talentom«, kazao je kasnije. Vodili su ga u mlađim kategorijama treneri poput Afrića, Rendića, Dabovića, Pajalića, Bibanovića. Generacija je bila sjajna, Vlado Vujasinović i on zajedno su odrasli, u mlađim su kategorijama bili sjajni, osvojili Kup i prvenstvo tadašnje države. U prvu momčad uključio ga je Frane Nonković, Primorje se tada borilo za opstanak. Sjeća se Samir svoje prve utakmice, »bilo je to u Kopru, i gol sam zabio«. I tada i valjda uvijek od tada. Najviše u mlađim kategorijama bilo je 14, u seniorskoj 10 igrajući za Bresciu u kvalifikacijama za Ligu europskih prvaka, točno onoliko koliko određuje broj na kapici. Počeo je kao klinac na krilu, poslije prešao na vanjskog igrača.

Prelazak iz Rijeke u Split bio je isključivo vezan uz osobne ambicije, »htio sam vidjeti jesam li spreman za više domete«. Pokazalo se, naravno, da jest. Mladost ga je i tada zvala, ali su poškovci bili konkretniji. Sa 23 godine sve se promijenilo, odlazak iz Rijeke, ženidba s Hayam, koja ima istarsko-egipatske krvi (otac joj je, naime, iz Aleksandrije). Ima dvije kćeri, Sari je 11 godina i bavi se odbojkom, Emi pet i gimnastičarka je. Obiteljski je čovjek i baš zbog obitelji prekinuo je karijeru u Brescii gdje je proveo pet lijepih godina i vratio se doma, u Rijeku. »Razdvojenost je bila prevelika, nismo više mogli tako postojati na daljinu«.

U Mladosti je ostao tek sezonu, prije odlaska u Italiju, osvojili su Kup LEN, »Jug je bio prejak, iako smo tada jurišali na sve tri fronte, kako Mladost i inače radi. Puno je igrača tada otišlo iz Mladosti, a došli samo Vrbičić i ja«. Zoran Mustur, trener Brescie, pozvao ga je i nije požalio.

Njegova prva reprezentativna godina nije bila baš za pamćenje, u Grčkoj su na Svjetskom kupu 1997. bili posljednji, na EP u Sevilli baš je on zapucao posljednji četverac iz kojega se izrodila rekontra kojom smo primili pogodak i izgubili broncu od Rusa.

– I danas se sjećam toga, sudac koji je namještao četverac u istom je trenutku i dao znak za izvođenje, ja nisam bio spreman jer su me malo ometali i slabo sam pucao, lopta je jedva došla do gola, Maksimov je obranio i bacio loptu u kontru iz koje su oni postigli »zlatni pogodak«.

Još ima susreta koji su mu ostali u lošem sjećanju, poput Kranja, »kada zbog navijačkih nereda nismo mogli primiti medalje, nismo slušali himnu niti vidjeli zastavu, zbog čega i danas osjećam gorčinu. A bio sam tada kapetan.«

Zato je sve došlo na svoje na SP u Melbourneu 2007, »susret s Mađarima neću zaboraviti«. Ali ni »kad sam igrajući za Splićane osvojio prvenstvo protiv Mladosti, dobili smo 8:6 a ja dao 5 pogodaka, slično kao i kada sam za Bresciu protiv Recca dao 4 pogotka u finalu prvenstva Italije, a u svih pet utakmica bio najbolji strijelac.«

Od trenera koji su mu odredili karijeru ističe Roju, »od našeg talenta i njegova znanja napravio je odličan posao«, a spominje se i Mustura, Matutinovića, Rudića i pokojnog Silića. Josip Vezjak kao igrač puno mu je pomogao u karijeri, a odlično se slaže s centrima Smodlakom i Hinićem, »to mi je i posao, upošljavati ih«. Voli i cijeni igrače koji igraju za momčad, poput Sarića, Oreba, Fatovića, Alena Boškovića, Burića, Frankovića, Jokovića, Čirića, Vrdoljaka...

Ozljede ga nisu zaobilazile, na prvoj utakmici OI u Ateni Smith mu je koljenom slomio prsnu kost, u POŠK-u mu je pukla peta metakarpalna kost, igrajući u Italiji dobio je palac u oko, zbog čega je zaradio 14 šavova u bjeloočnici i 6 vanjskih, a malo je nedostajalo da strada rožnica i ostane bez oka.

Barač ima vrlo zanimljiv hobi – bavi se izradom drvenih modela brodova. »Na taj način rješavam se stresa i nervoze, to zna trajati satima.« Čak danima; za izradu egipatske galije od jednog metra trebalo mu je 7 mjeseci, za jedan brod s tri jarbola bilo je potrebno zavezati 26.000 čvorova – pincetom, »jer naše su vaterpolske ruke velike, prsti predebeli za takav filigranski posao«. Nema nijednu maketu kod kuće, sve poklanja. I ima još jednu želju, upisati studij povijesti kad završi s igračkom karijerom, jer, »nikad nije kasno za učenje, kada već nisam imao vremena dok sam igrao«. Po okončanju karijere želi se baviti trenerskim poslom, »upisat ću se na Višu trenersku, to me zanima, mislim da klincima mogu dosta toga dati«. Ako im uspije prenijeti samo djelić svoga prebogatog vaterpolskog znanja, biti će to veliko blago za generaciju koja bude imala sreću da im on bude trener.

HEP_logo-
PBZ bnet_ uniline.novi turbo vvvvvvvv

 

 

 

Croz_n logo_optical_express_1450x300nnn otp_leasing Ledo_logo