S jučerašnjim finalom u Londonu Ratko Rudić je naime okončao svoj drugi četverogodišnji ugovor na klupi Barakuda. Vaterpolski Rolls Royce je s okončanjem Igara na Temzi završio onaj dio posla, ugovor potpisan tjedan prije OI u Pekingu 2008. Kada je ugovorena vjernost na četiri godine.

Tada, tog ljeta nije izgovoreno, ali je ostala kako se to uobičava reći 'lebdjeti u zraku' misao kako je to u biti – 'još jedan, onaj zadnji ples'. Tog, također olimpijskog ljeta 2008. RR je navršio 60. Nije sporno, i naravno daleko je to od starosti, no činjenica jest da godine idu. Dolaze mlađi, naziru se mladi lavovi, stručni, jaki, vrlo dobri. Ta uostalom, pa baš ih je on učio. Svo to vrijeme, od povratka u domovinu 2004. radi to i dan-danas. Upravo je stoga, na ulasku u kalendarsko ljeto 2012. još nešto 'lebdjelo' u zraku. London i njegove posljednje Igre?

Da, lako moguće. Ugovor istjeće, osvojio je sve, potvrdio se milijun puta, ako se više ikome ima išta potvrđivati. Bilo bi tu i puno simbolike. Kada se vratio, prije osam zima, u prosincu 2004, rekao je.

Trenersku karijeru koja traje od 1981. Gdje će te većeg i ljepšeg oproštaja već baš na olimpijskim igrama. Natjecanju za koje će on sam u toliko navrata.

- „Za nas sportaše to je najveće natjecanje. Da, postoje svjetska prvenstva. I europska, ima i panameričkih igara, i onih azijskih, ali olimpijske igre. To je kruna. To je nešto sveto i najviše. Ne postoji više i bolje od toga.“

Stoga smo dan uoči Londona pomislili, čak i pomirili sa sasvim realnom opcijom kako ćemo u jesen tražiti novog izbornika dok će Rudić dakako ostati tu, u Zagrebu, s primjerenim položajem u okviru vaterpolske i nacionalne sportske obitelji. Tako smo tada mislili. Dan uoči Igara. Prije samo dva tjedna. A onda… onda su Igre počele. Kako su odmicale, sa svakom novom utakmicom, postajali smo sve čvršći u uvjerenju koje tijekom turnira nismo željeli ni slovom spomenuti. No koje ćemo sada, kada je sve minulo, jasno i glasno istaknuti. U samo dvije riječi.

Jasno, koliko smo ga imali priliku i čast upoznati minulo vrijeme, svjesni smo primarne stavke. Trener o kojem je ovdje riječ nije da ne sluša i ne mari za stavove drugih ljudi ili puka, ali on uvijek postupa i odlučuje temeljem svoje savjesti, prosudbe i tako donosi odluke. Tako je radio na klupi svih minulih 31 godinu, tako će učiniti i sada. Niti će ostati zato što mu navijači skandiraju, niti će otići stoga što netko misli drukčije. U posljednjem intervjuu za SN dan uoči polaska za London, Rudić je izjavio.

Držimo da RR ima dvije opcije. Jedna je otići sada, kada si na vrhu, na Olimpu, kada si najveći. Malo tko pogodi baš takav trenutak. Druga je ostati i nastaviti pobijeđivati, a on jest pobjednik. 

Možemo i obrazložiti stav o nužnosti ostanka. Od ukupno 13 medalja Barakuda, on ih je iskovao 10. U zadnjih 5 godina on je ovu državu doveo na krov Europe, svijeta, Igara! U pet godina! Koliko nam je bio potreban onda 2004, kada smo bili na dnu, toliko nam u drukčijim okolnostima jasno, treba i danas. Zato jer razum uvijek govori kako želite najbolje, a najbolje u svijetu vaterpola, pa i sporta opčenito je on – Ratko Rudić.

Neophodna nam je njegova mirnoća na klupi, toliko vidljiva u Londonu. Onaj brk koji se nešto smijulji i razgovara po sitno s reprezentativnim liječnikom, ni minutu prije početka utakmice polufinala. Kakva mirnoća i kontrola. On je frajer koji poteze ne povlaći na utakmici. Tu se svi i varaju jer tada je već kasno! Ključne poteze on povlaći nekoliko mjeseci prije natjecanja. U odabiru igrača, priprema, na treningu. U odabiru suradnika. Pa, jedan od tih ključnih poteza uoči Londona je bilo uvrštenje u stožer kondicijskog trenera Pere Kuterovca. Utakmice onda on – vodi. Tako to radi pravi trener.

Sa stručnog stajališta on je top topova. Sa psihološkog gledišta, pogledajte kako mu se igrači ponašaju i imate odgovor. Sa fizičkog pak, ako ćemo se našaliti malo, ta nedavno je operirao, ugradio dva nova kuka. Dakle, mlad je i spreman 'ko zora!   

U studenom će Amerikanci birati novog predsjednika, a ondje je uobičajeno klicanje pobornika reizabranog predsjednika – „Four more years, four more years“. 

Izborniče, ako malo samo osluhnete, to isto vam sada kliće Hrvatska.

Autor:Dean Bauer

Izvor:Sportske novosti