Na taj dan  smišljamo šale i nepodopštine. No, na taj isti nadnevak prije 5 godina Hrvatska se probudila kao svjetski prvak u vaterpolu. I to nije bila šala.
Postali smo i službeno najbolji na svijetu u sportu koji je dotad, do te 2007. bio na žalost, kada je o nacionalnoj momčadi riječ, više sinonim za podbačaje, neuspjehe negoli slavlja. Do te nedjelje, 1. travnja 2007. rano ujutro po našem vremenu. I onog trenutka kada je veličanstveni centar, dobri stari Mile Smodlaka zagrlio trenera i povukao Rudića u vodu. Šampionski skok u bazen. Dotad je trener vukao i odveo njih do trona, sada su igrači svojeg učitelja pozvali na mokro slavlje. Uobičajeno u vaterpolu.
- Ma dajte? Moram priznati da sam zaboravio. Al’ da, stvarno, pet godina već.
Rudić u Londonu
Prva Rudićeva reakcija. Koji se jučer baš nalazio na simboličkom mjestu u trenutku zvanja. U Londonu. Stotinjak dana do Igara. No, polako, vratit ćemo se Londonu.
U drugom smo kutu Europe, u Rijeci jučer pronašli kapetana Zdeslava Vrdoljaka.
- Što je danas? Ha, bit će da je nedjelja.
Je, nedjelja je. Bila je nedjelja s ovim datumom i prije pet proljeća.
- Aaaa... Gledajte, prvo kada ste mi rekli, stvarno se nisam sjetio. Prošlo je kao za tren. Nije da se baš jako, jako često sjetim Melbournea, iako ima situacija dosta. Dosta se još spominje, piše. Naravno, i neke su slike vrlo svježe još. Recimo, Atlanta '96. i olimpijsko srebro sjećanja tu već malo blijede. To je bilo nekako jako davno.
Tu je također bio on. Zdeslav je zapravo posebna priča te momčadi iz Melbournea. To mu je Svjetsko prvenstvo bilo ujedno i prvi nastup za Hrvatsku, za Barakude baš nakon OI na jugu Georgie.
- Svašta je bilo prije Melbournea. Imali smo krizu rezultata, ja bih čak rekao krizu identiteta. Lutali smo. Svi, i treneri i mi igrači tada. A onda smo se skupili, baš svi najbolji na jednom mjestu. Tih dana je zapravo reprezentacija opet postala svetinja. Svi su opet željeli za nju zaigrati, biti dio te priče.
Da, Melbourne je definitivno višestruka prijelomnica. Zlatna prijelomnica hrvatskog vaterpola. Momčad koja je dotad svake 3-4 godine, a i to tek možda, “čvaknula” pokoju medalju, od Melbournea ih je počela skupljati ustrajno i revno.
Prevladana je mentalna barijera koja je gubitnike preobrazila u pobjednike. Jasno, u takvoj momčadi su tada, kao i danas, svi željeli igrati. Vaterpolo je doživio i medijsku renesansu, iako možda još uvijek ne onoliku koliku objektivno zaslužuje. Jer oni su istinski ponos nacije gdje god se pojave, kako kroz rezultat, tako ponašanjem, obrazovanjem...
Probuđene su i navijačke emocije. Vaterpolska je kapica drugi najučestaliji navijački rekvizit nakon dresa Vatrenih. Fantastično.
- Onaj doček na Trgu u Zagrebu, oni deseci i deseci tisuća ljudi, to ne da neću, nego ne mogu nikad zaboraviti. Ono se doživljava jednom u karijeri. Sjećam se, nakon Atlante nas je dočekalo 50-100 ljudi na Plesu, ali ono tada. Naježim se i danas - u reminiscenciji će kapetan Vrdoljak.
Ne bi bilo ni Zagreba
A izbornik? Rudić je jučer bio u Londonu kao međupostaji do Edmontona i tamošnjeg predolimpijskog turnira. Ratko već debelo snima. I sniva. Olimpijsku medalju u Londonu.
- Melbourne je došao u pravom trenutku - naglašava izbornik.
- Istina, imali smo šansu za medalju i na SP 2005, ali u Melbourneu smo bili zreli. Europsko zlato u Zagrebu? Ha, teško usporedivo. U biti, zlato na EP u Zagrebu je na neki način draže, srcu bliže. Zato jer je bilo doma, samo zato.
Makar, jedno je sigurno. Niti Zagreba 2010. ne bi bilo bez Melbournea. Tog 1. travnja prije 5 godina. Bajka je tada počela, i još uvijek traje.

2009. Svjetska liga u
Podgorici: srebro
2009. SP u Rimu: bronca
2010. Svjetska liga u Nišu: bronca
2010. FINA kup u Oradei: srebro
2010. EP u Zagrebu: zlato
2011. Svjetska liga u Firenci: bronca
2011. SP u Šangaju: bronca

1. kolo: Hrvatska - Južna Afrika 13:5 (Vrdoljak 5, Marković 3, Burić 2, Barač 2, Joković 1)
2. kolo: Hrvatska - Australija 10:9 (Bošković 4, Vrdoljak 2, Burić 1, Kunac 1, Joković 1, Marković 1) 
3. kolo: Hrvatska - SAD 10:8 (Bošković 3, Đogaš 2, Burić 1, Vrdoljak 1, Bušlje 1, Smodlaka 1, Hinić 1)
Četvrtfinale: Hrvatska - Rusija 13:3 (Vrdoljak 3, Đogaš 2, Smodlaka 2, Joković 2, Burić 1, Marković 1, Barač 1, Bošković 1)
Polufinale: Hrvatska - Srbija 10:7 (Bošković 3, Đogaš 2, Buri 1, Bušlje 1, Joković 1, Smodlaka 1, Barač 1)
Finale: Hrvatska - Mađarska 9:8 (Đogaš 2, Marković 2, Barač 1, Vrdoljak 1, Joković 1, Smodlaka 1, Bošković 1)
Sastav: Frano Vićan, Damir Burić, Andro Bušlje, Zdeslav Vrdoljak, Aljoša Kunac, Maro Joković, Mile Smodlaka, Teo Đogaš, Pavo Marković, Samir Barač, Igor Hinić, Miho Bošković, Josip Pavić.
Izbornik: Ratko Rudić.

Autor:Dean Bauer

Izvir:Sportske novosti