Naslovnica Reprezentacije
Klupska natjecanja
Natjecanja mladih
Galerija O nama
Perica Bukić:Bušlje ima pravo napraviti što god poželi, ali trebamo ga i za EP u Splitu 2022.
31.07.2019 14:28

PERICA BUKIĆ Izvršni direktor i dopredsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza u intervju za Sportske novosti nakon još jednog trofejnog ljeta Barakuda ocjenjuje nastup na SP u Gwangju, progovara o Tucku, Bušlji, Suknu, Jokoviću, aktivnostima HVS-a u budućnosti...

 


Bušlje ima pravo napraviti što god poželi, ali trebamo ga i za EP u Splitu 2022.

 

U 14 godina koliko je u vrhu nacionalne vaterpolske organizacije, prvo kao predsjednik, a potom izvršni direktor i dopredsjednik, Hrvatski vaterpolski savez je izmjestio iz dva sobička bez prozora u funkcionalan, primjeren prostor u kompleksu bazena uz Savu. Petorica su Hrvata primljena u Kuću slavnih. Organizirano je jedno, a priprema se i drugo seniorsko EP. Osvojena su zlata na OI, SP-u i EP-u, postavljen je rekord u broju uzastopnih svjetskih medalja, proračun značajno podignut - u najvećoj mjeri upravo njegovom zaslugom.
Konačno, ono najopipljivije, u 14 godina su osvojene 23 medalje! Gotovo dvije godišnje. To su samo one seniorske. Mlađi su reprezentativni uzrasti u isto vrijeme osvojili 14 medalja.

Pobjednici na postolju

Sve to, naravno, ne može postići samo jedan čovjek. Za takvo što potreban je veći broj ljudi, ali sve njih je okupio i vodi jedan čovjek, i to je tvrdnja koju apsolutno nitko niti osporava, niti može osporiti. Taj je čovjek u Gwangjuu sve utakmice odgledao s gotovo istog mjesta. Zapadna tribina, malo poviše, desno od press tribine. Perica Bukić odande je promatrao korejsko izdanje svojeg životnog djela, hrvatskog vaterpola, odnosno reprezentacije.
Nakon Gwangjua i povratka doma vrijeme je i za njegovu ocjenu nastupa Barakuda ovog ljeta.
- Mi smo imali nekoliko ciljeva na netom završenom Svjetskom prvenstvu. Naravno da su naše želje bile obraniti naslov prvaka svijeta i osigurati plasman na Olimpijske igre u Tokiju. Međutim, istina je kako je primarni cilj na svakom velikom natjecanju doći do medalje. To smo i ostvarili i zato nastup na SP-u u Gwangjuu jest uspjeh. Isto tako je činjenica da u polufinalu nismo bili oni pravi, a Španjolci su bili odlični, ali reakcija izbornika, stožera i igrača nakon te utakmice bila je zaista fantastična. Iznova su se motivirali, podignuli, vratili iz ponora nakon poraza od Španjolske. I ta utakmica za broncu je uvijek najteža.
Zašto te utakmice tako tretiramo?
- Zato što je na svakom natjecanju uistinu najveća razlika između trećeg i četvrtog mjesta. Naravno da je golema razlika i između prvaka i doprvaka, ali onaj koji je drugi, na postolju je, ima srebro oko vrata. Četvrtoplasirani nema ništa. Rekao bih da je gotovo isto jeste li četvrti ili jedanaesti. Znate, na pobjedničkom postolju, na ceremoniji dodjele medalja, na semaforu iza igrača uvijek piše “winners”, pobjednici. To doista i jesu pobjednici. Na turniru koji ima 16 momčadi, a samo tri osvajaju medalju, samo tri su pobjednici. Lijepo je biti na postolju s takvim natpisom. Nekad si prvi, nekad drugi, a ponekad treći, ali si tu. Posebna je naša želja bila nastavak niza koji je spektakularan. Od 2007. do 2019., dakle na čak sedam SP-a u nizu, Hrvatska je bila na postolju. To nikome nije uspjelo.
Potonje spomenuto jest doista nesvakidašnje ostvarenje u globalnim razmjerima koje nas vraća u doba kad se spominjalo kako je hrvatski cilj biti “u zoni medalja”, u četiri najbolja sastava koji se bore za kolajne.
- Oni koji prate, koji se sjećaju mojih izjava još s kraja 2004. te iz 2005. kada sam preuzeo vodstvo HVS-a, znat će da sam govorio kako je naš pravi cilj doći i ostati na krovu svijeta. To smo uspjeli, ponovili i kada vratimo film u posljednjih 12-13 godina, ja sam doista ponosan na ono što je Hrvatska napravila. U svakom momčadskom sportu to je strahovito teško. Pogledajte naš iznimno uspješan rukomet u kojem smo zaista u samom svjetskom vrhu, a užasno je teško osvojiti medalju. Ništa lakše nije ni u vaterpolu. A mi to uspijevamo neprekidno. Znate, ona verbalna napucavanja kako vaterpolo igra pet, sedam, osam ili deset država su potpuno tendenciozna jer je činjenica da vaterpolo na vrhunskoj razini igra 10-12 država. Koliko ih na vrhunskoj razini, u smislu osvajanja medalja, igra rukomet, košarku, hokej, pa čak i nogomet? Tu nema nikakve dileme. Uvijek je desetak država koje imaju tradiciju, koje više od ostalih ulažu u taj sport i oni se izdvajaju te je drugima teško njih uhvatiti. Ta krema od tih desetak reprezentacija dolazi s ozbiljnom ambicijom. Crna Gora je sigurno došla po medalju, a ne biti deseta. Kao i SAD, sigurno se boriti za medalju, a ne biti deveti. Australija ili Grčka su također došle boriti se za medalju, a završile su na šestom odnosno sedmom mjestu. Pa, i Srbija je sigurno došla po medalju. Pustimo što njima nije bilo šest-sedam igrača, koliko puta mi nismo bili kompletni... Pa, nismo bili ni sad na ovom SP-u.

Dominacija Jokovića

Ova stavka ima uporište jer malo će se tko sjetiti, ali na SP-u u Rimu 2009. Hrvatska je došla bez sedmorice igrača s prethodnog SP-a u Melbourneu (Vićan, Vrdoljak, Smodlaka, Kunac, Đogaš, Marković i Joković) pa su svejedno osvojili broncu.
- U Gwangjuu smo bili, u odnosu na Budimpeštu, prvenstveno bez i službeno najboljeg igrača svijeta u 2017. Sandra Sukna. Također, godinama smo bez Dobuda koji se nedavno vratio, bez Luke Bukića koji je imao operaciju slijepog crijeva, a došli smo i s Macanom koji je uoči SP-a slomio kost u desnoj šaci. Znači, cijeli niz problema. Iako nas to prati deset godina, mi nikada nismo tražili u tome alibi za eventualni neuspjeh. Dakle, u Gwangjuu smo ostvarili apsolutno željeno. Pogledajte konkurenciju. Tu su finalisti Italija i Španjolska, pa Mađarska, Srbija, Grčka, Crna Gora, Australija, SAD, Njemačka, dolazi Rusija... To je konkurencija u kojoj svatko svakoga danas može pobijediti.
Perica Bukić je ujedno i predsjednik Stručnog savjeta HVS-a, pa nas i s tog gledišta zanima što u Gwangjuu nije bilo dobro kod nas. Naime, i izbornik Tucak je tijekom turnira za SN izrijekom spomenuo kako “...mi nismo idealna ili besprijekorna momčad...”.
- Mi smo prije svega momčad, kolektiv. No, nakon Suknova odlaska mi smo izgubili lidera u bazenu i izvan njega, kapetana, najboljeg igrača. Naravno da nije ni onda Sandro bio sam jer su uz Sandra bili i Joković i Bušlje i Garcia i Lončar i Bijač... ali je Sandro davao dimenziju više. Protiv Mađarske je razliku napravio jedan izniman dan, raspoloženje Mara Jokovića koji je odigrao utakmicu života. On je odigrao mnogo odličnih utakmica, bio ključni igrač, ali ono što je napravio protiv Mađara... Dugo nisam vidio takvu dominaciju jednog igrača u utakmici koja je odlučivala o medalji na Svjetskom prvenstvu. Definitivno ipak, ono što je viđeno protiv Španjolaca i protiv Nijemaca, pa čak i u skupini je da bi igrač više trebao biti malo opasniji, angažiraniji, brži. Mislim da nam faza prilagodbe bez Sandra Sukna još traje, ali ponavljam da naša snaga nije u pojedincu, nego u kolektivu. Imamo momčad koju krasi iznimno zajedništvo. Fascinantno je vidjeti koliko oni između sebe žele rezultat, pobjedu. Ova reprezentacija ima ozbiljan temelj biti na okupu, s vrlo malim izmjenama, sve do OI u Parizu 2024. godine.

Momci obožavaju igrati

To i jest sljedeće pitanje. Kapetan Bušlje je u Gwangjuu spomenuo opciju da mu je to možda zadnji SP. Izbornik je rekao da će još razgovarati, hoćete li i vi? Vjerujete li da ćemo nakon OI u Tokiju imati još, možda ne Xavija Garciju, ali Bušlju, Jokovića...
- Prvo, ti momci obožavaju ovo čime se bave. Bilo je bezbroj situacija u Svjetskoj ligi kada je izbornik Tucak želio odmoriti nekoliko tih starijih igrača pa su ga oni doslovno molili da ih zove jer žele igrati, žele biti u reprezentaciji, dobro se tu osjećaju, uživaju u svakoj utakmici. Ja sam uvjeren da će svi oni biti na raspolaganju izborniku dok god budu svojom kvalitetom mogli držati tempo, ritam.

I ja bih igrao, da mogu

Mene je malo začudila Bušljina izjava, iako Andro ima pravo što god poželi. Taj momak od 2005. nije preskočio niti jedno natjecanje, dakle što god on kaže, mi mu se možemo samo pokloniti do poda i zahvaliti na svemu što je dao. Međutim, mislim da u njemu stoji još uvijek ona sportska želja. Kad si već došao u fazu u kakvoj je Bušlje, da je osvojio tolike silne trofeje, da je vrhunski svjetski branič, bila bi šteta da ne ode do kraja. Da i statistički zabetonira nešto što nikad nitko prije njega nije uspio. Nas nakon Tokija čeka SP u Fukuoki 2021., ali nakon toga slijedi ono što je nama još važnije: EP u Splitu 2022. Ne znam niti jednog pravog igrača koji bi sam sebe eliminirao da ne igra Europsko prvenstvo u Splitu. To je kruna bavljenja sportom, igrati doma, pred 10-11 tisuća ljudi. Da mogu, i ja bih to igrao, ha-ha - veli naš sugovornik.

 

Tucak je za mene najbolji trener na svijetu, a Sukno je neupitan član stožera


Perica Bukić koji je 2004/2005. s ekipom suradnika počeo graditi sadašnju trofejnu kuću hrvatskog vaterpola, koji je vratio Ratka Rudića u Hrvatsku, godine 2012. je povukao potez koji je nekima bio iznenađenje. Za izbornika je doveden stručnjak koji prije toga nije vodio ni Mladost, ni Jug, ni Primorje, ni splitski Jadran. Danas će za izbornika reći...


- Tucak je za mene u ovom trenutku najbolji trener na svijetu! U redu, to je moje osobno mišljenje, ali sam siguran pak kako za nikoga u svijetu vaterpola danas nije sporno da je Tucak među tri najbolja trenera na Globusu. To je također naša možda i najveća snaga, jer nakon velikog, najvećeg Ratka Rudića koji je udario temelje nizu ovih uspjeha, s naslovima prvaka Europe, prvaka svijeta i olimpijskih pobjednika, otvorio se put Ivici Tucku koji je nastavio jednako jako, moćno, angažirano. Jasno, nije sam. Njegov je pomoćnik sada Mile Smodlaka, prije je bio Ivan Asić. Kondicijski je trener Pero Kuterovac kojeg igrači obožavaju i sjajno radi svoj posao. Pa, Igor Pezelj koji radi s vratarima, a ujedno je duša tehničkih detalja. On se bavi videoanalizom, svaki detalj koji mu Tucak samo pošalje porukom, Pezo u najhitnijem roku stavi na stol. Odnedavno je tu još i Sandro Sukno...

Izbornik mlađe vrste

To smo željeli pitati. Sukno nakon Gwangjua ostaje u stožeru, ili je to bilo samo za ovaj SP? Ono što znamo da cijeli stožer hvali Sandra.
- Po meni, ali još važnije i sukladno mišljenju izbornika Tucka, Sandro je nakon ovog SP-a neupitan kao član najužeg stožera seniorske reprezentacije. Prije SP-a nismo znali kako će to funkcionirati, Tucak je predložio Suknov angažman u stožeru, Stručni savjet jednoglasno prihvatio. Nakon SP-a u Gwangjuu sam razgovarao s Tuckom, on je oduševljen onim što mu je Sandro dao i što sve može dati uz rub bazena. Ja se nadam i da će Sandro pronaći neko mjesto u klubu, početi raditi jer je njemu kao mladom treneru kontinuitet rada nužan, a naravno da mi o Sandru razmišljamo danas-sutra i na poziciji izbornika neke od mlađih reprezentacija. On je bio veliki igrač, kao trener je početnik, ali sigurno s ogromnim potencijalom. Nije samo znanje njegovo tu bitno, već i fantastična energija, želja za učenjem, zanima ga sve.


___________________________________________________________________________

 

Split 2022. je već danas motiv cijelom hrvatskom vaterpolu


Za manje od tri godine kolijevka hrvatskog vaterpola ugostit će Europsko prvenstvo. Čini se daleko, ali prohujat će u trenu.
- To nadmetanje je već danas svima u hrvatskom vaterpolu silan motiv, od struke do organizacije i igrača, te naravno da od svih sadašnjih igrača očekujem da kandidiraju i za Split 2022. U gradu koji ima tri muška i dva ženska vaterpolska kluba želimo napraviti spektakl u Spaladium Areni, za što je s tom tvrtkom već potpisan ugovor. Naš glavni tajnik Renato Živković projekt EP Split 2022. već neko vrijeme ima kao prioritet u svom radu.

___________________________________________________________________________

 

 

Kandidirat ćemo Predraga Slobodu za člana Ureda LEN-a


Hrvatski vaterpolo ima jaku momčad u vodi, ali i odlično posloženu momčad izvan bazena.
- Nužno moram spomenuti i zasluge svih članova Upravnog odbora HVS-a na tome da ugled hrvatskog vaterpola raste doslovno iz mjeseca u mjesec. U Gwangjuu smo imali kvorum i za sjednice da je trebalo: velika zahvala našem predsjedniku HVS-a Mladenu Drnasinu iz splitskog Jadrana koji je dao novu energiju, trud, cijelog sebe u projekt Gwangjua, ali i Budimpešte, Tokija... Donedavni predsjednik Predrag Sloboda je prvi čovjek HVS-a za odnose s LEN-om i FINA-om i tamo ima izniman status. Mi smo, primjerice, dogovorili suradnju s Hrvatskim plivačkim savezom temeljem koje ćemo, između ostalog, zajedno kandidirati Slobodu za člana Ureda LEN-a gdje mi već neko vrijeme nemamo svog člana.
I to nije sve...
- Želim istaknuti i izniman doprinos Željana Konsua iz Juga CO, za kojeg znamo što znači hrvatskom vaterpolu, pa Saše Dujmića, našeg četvrtog dopredsjednika, člana Uprave HEP-a, našeg najvećeg sponzora. Tu su i Kristijan Pavić ispred ACI-a, potom Dalibor Bilić, Tomislav Družak, Ante Kulušić, koji je u ovom projektu od samih početka, pa veliki Milivoj Bebić koji je član TWPC-a FINA-e... To je sjajna ekipa koja dolazi iz različitih klubova, ali kada igra reprezentacija i kada se o reprezentaciji radi, onda se stišćemo u šaku. Hrvatski vaterpolo nikad dosad nije bio ekipiraniji i složniji - naglašava Perica Bukić.

 

___________________________________________________________________________

 

Premijer je stalno uz nas


Je li se javio premijer Plenković koji je ipak bivši vaterpolist, iz makarskog Galeba?
- Da, prvi put nakon poraza od Španjolaca. Zanimalo ga je kako je to prošlo, kako su momci, hoće li se uspjeti vratiti, te zaželio uspjeh u utakmici za broncu.
To su pravi prijatelji, oni koji zovu kada malo zašepa, kada se izgubi. Lako je zvati nakon pobjeda.
- Apsolutno! A i nakon Mađarske je odmah poslao čestitku svima: i igračima, i stožeru i izborniku. Zaista mu zahvaljujem na potpori koju daje ukupnom hrvatskom sportu, a posebno koliko voli vaterpolo. Bio je s nama u Budimpešti, očito je pratio naše igre u Gwangjuu. Da, igrao je vaterpolo pa i sam zna koliko je to težak sport i koliko je teško neprekidno biti na postolju.

 

___________________________________________________________________________

 

Cilj HVS-a je imati barem tri kluba koji mogu ravnopravno igrati za vrh


Ne zaboravimo ipak kako temelj hrvatskog vaterpolskog uspjeha leži na klubovima. Sljedeće sezone, koja počinje u rujnu, imamo i ubrzaniji ritam Regionalne lige, ali vjerujemo i želimo da iznova s tri kluba budemo zastupljeni u Ligi prvaka. Dva su sigurna, Jug CO i Mladost. Kakvu sezonu očekujete?
- Jedan od najvećih razloga uspjeha reprezentacije su klubovi, izniman rad u tim sredinama. Nastupajuće sezone imamo još i Mornar BS i Solaris u Eurokupu. Očekujem zanimljivu sezonu, još kvalitetnije i neizvjesnije utakmice Juga i Mladosti, iako ni Jadran ne bih zanemario. To nam i jest cilj u HVS-u držati barem tri kluba koji mogu igrati ravnopravno te da tako naši igrači s tim fondom jakih, teških utakmica, kako doma tako i u Europi, još više napreduju. Na takav nam način igrači koji igraju ili kandidiraju za reprezentaciju imaju što kvalitetniji napredak.

___________________________________________________________________________

Izvor: Sportske novosti/Dean Bauer

 

Najnovije vijesti
Pripreme barakudica
Franulović u Šabac, a Tiozzo i Periš na Malti odnosno Siciliji
EP Tbilisi,U-17: Hrvatskoj pripalo 9. mjesto
EP Tbilsi, U-17: Pobijedili Nizozemce, u petak protiv Gruzije za 9. mjesto
EP Tbilisi, U-17: Hrvatska u drami peteraca bez četvrtfinala